Turistička zajednica
grada Opatije
     

Povijest lječilišnog turizma

U doba svog nastanka kao turističkog mjesta, Opatija je prije svega bila zimsko lječilište za elitnu klijentelu, a danas se ta tradicija nastavlja kroz bogatu ponudu zdravstvenog turizma i wellness sadržaja u posebno uređenim wellness centrima mnogih opatijskih hotela, u Thalassotherapiji, specijaliziranoj klinici za liječenje, rehabilitaciju i prevenciju bolesti srca i krvnih žila, u sklopu koje se nalazi i moderan Thalasso Wellness Centar, te u nizu specijaliziranih klinika za stomatologiju, estetsku kirurgiju i ortopediju.

Jedinstvenost prirode, a pod time prije svega mislimo na kombinaciju blage klime, mora, raskošne vegetacije i brdovitog zaleđa, u Opatiju je privukla pažnju prvih promicatelja onoga što danas zovemo „zdravstveni turizam“.

Do sredine XIX. stoljeća tek selo ribara, pomoraca i tkalja, Opatija se počela brže razvijati kada je 1838. godine povezana priobalnom cestom s Rijekom. Sve znamenitiji gosti šire sve značajnije glase i vijest o ljekovitom lovorovom gaju na jadranskoj obali siže i do bečkih salona. Napokon, kormilo razvoja Opatije sredinom 1880-ih uzima u svoje ruke Julius Glax, europski priznati balneolog. Carskim ukazom Opatija postaje 1889. i službeno lječilištem, a Glax njegovim ravnateljem. 

Prijelaz XIX. U XX stoljeće donijet će moderno rješavanje pitanja dovoda vode, kanalizacije, prometa, groblja, uz istodobno nicanje ordinacija, sanatorija i kupališta. Desetine liječnika pristižu iz Austrije, Njemačke, Mađarske, Rumunjske, Galicije, Italije, prakticirajući u Opatiji najčešće tijekom najinteresantnije sezone, koja se po shvaćanju onog vremena, protezala od rane jeseni do kasnog proljeća, dok je samo ljeto bilo neusporedivo manje atraktivnim za odmor. Uređuje se postupno obalni put u duljini od 12 kilometara, a rumunjski kraljevski par financira trasiranje šumske šetnice s vidikovcima i spomen obilježjima. Od onih koje povijest najbolje pamti mogu se istaknuti carevi Njemačke, Austrije, Bugarske, Meksika i Etiopije; kraljevi i prinčevi Rumunjske, Crne Gore, Grčke, Italije, Švedske, Norveške i toliko drugih zemalja, hrvatski banovi Josip Jelačić i Teodor Pejačević, nobelovci, kniževnici, slikari, kompozitori i još desetine drugih prominenata koji su u Opatiji tražili odmor, lijek, inspiraciju,a avanturu ili sve to odjednom.

U Opatiju dolaze najpoznatiji liječnici Monarhije i otvaraju sanatorije, grade se šetališta i kupališta. Opatija je tako uz Nicu, Karlove Vare, Cannes i Biarritz postala jedno od najznačajnijih europskih mondenih lječilišta devetnaestog i prve polovice dvadesetog stoljeća.
Razvoj Opatije kao lječilišta donekle je prekinut svjetskim ratovima, ali je potom nastavljen i još uvijek traje. U skladu s općim svjetskim trendovima, Opatija danas pokazuje interes ne samo za unapređivanje ponude rehabilitacije već i za razvijanje programa prevencije bolesti.